Showing posts with label harness. Show all posts
Showing posts with label harness. Show all posts


Berlin pt. 2

Analogni preview ste već videli, vreme je za okasneli berlinski (mega)post.

Meni su svi rekli evropski Njujork. I ja kažem, jedino bez glamura. Neko će pomisliti da je Velika jabuka minus vrtoglave potpetice, šljokice i sav taj džez jednako dosada, ali nije tako - Berlin nudi pravi underground. Bez lažnog sjaja i folirancije, praktičan ali chic, osvojiće vas svojom in-your-face jednostavnošću. Na hladnom berlinskom vetru, retke su žrtve koje trpe hladnoću zbog mode - iako su parka jakne hit sezone, rekla bih da su u Berlinu hit svake sezone.

Kada vam low-cost kompanija kroji prtljag, pa još slećete u sred sezone rasprodaja, normalna stvar je da se potrudite da ponesete što manje stvari. Eto razloga za toliku zloupotrebu srebrnog wannabe Chanel žaketa iz Zare (koji mi je ljubazno ustupila mama:). 

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

You've already seen the analog preview, now it's time for a belated Berlin (mega)post.

Everyone said The New York of Europe. They were right, but I just have to add - without glamour. Some would think that Big Apple minus killer heels, sequins and all that jazz means boredom, but Berlin would prove you wrong with the true underground it has to offer. No fake glitter and no fake smiles, pragmatic yet chic, Berlin will buy you with its in-you-face simplicity, in the best sense. Rare were fashion victims ready to confront extreme cold with their style only - although parka jackets are the new black this season, I have this slight feeling that in Berlin they are the new black every season.

With a low-cost airline and their baggage restrictions making my what-to-wear decisions instead of me, and considering the fact that we landed in midst of winter clearances season, I tried to pack as little as possible. That's why you're seeing so much of that wannabe Chanel jacket from Zara (courtesy of my mum :).



'Slučajno' sam posetila Berlin baš za vreme fashion weeka. I potajno sam se, bez propusnice, nadala da ću nekako upasti. Nada možda umire poslednja, ali ovo je Nemačka, poslednje mesto gde ćete uspeti mimo pravila i reda. Što ne znači da nisam otišla do Brandenburške kapije da se smrzavam čekajući fashioniste na crvenom tepihu. Umesto skockanih žrtava mode spremnih na poziranje+smrzavanje zatekla sam jednog novinara i dva i po blogera. Shvativši da ću jedino uspeti da dobijem mutne fotke cvokotavih pušača koji (zlo)upotrebljavaju red carpet u pauzi između revija, odlučlila sam da krenem svojim putem. 

Znate, kiselo grožđe najbolje uspeva ako se zaliva hladnom berlinskom kišom i vetrom.

/////////////////////////////////////////////////////////////////////////////////

Surely it was no accident that I chose to visit Berlin during a fashion week. Not being on the list, I hoped that I would manage to get in somehow. Hope dies last, but Germany is probably the last place to try anything that conflicts with established rules and order. Of course, that doesn't mean that I wasn't freezing in front of the Brandenburg Gate, waiting for local fashionistas to strut the red carpet. Instead of fashion victims ready to sacrifice their health for posing+freezing, all I found was one journalist and 2 and a half bloggers. When I realized that all I'm going to get are blurry photos of shaky smokers (ab)using the red carpet in between the shows, I decided that it's time to leave....

You know, sour grapes grow very rapid if you water them with cold Berlin rain and wind. 


U lovu na ljude koji su, uprkos berlinskoj zimoći ostali stylish, naletela sam i na Hugo Hasea, takođe blogera, koji je, za razliku od mene, zaista i bio na fashion weeku :) // In my quest for people whose style can resist even coldest of Berlin days, I bumped into Hugo Hase, a Berlin-based fashion blogger (sorry for the hair Hugo, it was quite windy:)


Za kraj, evo i ulova! Već sam vam spomenula da smo uleteli u vreme kada se rasprodaja piše sa velikim R, tako da sam prolazila uglavnom jednocifreno. // Here's my catch! I'm so glad that we visited Berlin during last winter clearances, so everything was dirt cheap.



A sada me izvinite, odoh da organizujem povratak u Berlin :) // Now, if you'll excuse me, I have to go organize my Berlin comeback :)





Kad porastem biću Penny Lane


We are not Groupies. Groupies sleep with rockstars because they want to be near someone famous. We are here because of the music, we inspire the music. We are Band Aids. 

E, pa ja se na ovogodišnjem Szigetu nisam ovajdila, Helena Christensen je ipak prejaka konkurencija. A ni Paul Banks nije što je nekad bio, težak je život sa supermodelom. Fotoilustracija kako vas ponekada ni savršeno skrojen Armani sako ne može spasiti od loše frizure:


Ruku na srce a modu na stranu, bio je to jedan dobar, dobar koncert, pa ću Paulu rado oprostiti što više nije moja groupie fantazija no.1.

A sada -  na ljude koje su ostavili i muzički i modni utisak.

Ona ne mora da gladuje, njen stilista možda nije Nicola Formichetti i ona ne izgleda kao Shakira...Ne, njeno ime nije ni Catherine-Zita...Actually, her name is Marina:



Okej, mračni predmet želja materijalizovan u vidu American flag Lita-sica možda jeste već viđen i očekivan, ali, za promenu - ona zaista zna da peva. I da piše.



Madonne nije bilo u zvaničnom programu Szigeta, ali je Louise Kahn iz fantastičnih Terry Poison sa zadovoljstvom popunila prazninu dostojnu Kraljice popa (promene kostima na sceni included). Ko ne veruje, slike govore više od reči:


Ne mogu da odlučim da li sam više ljubomorna na crno-zlatni catsuit ili gumene Vivienne Westwood Melissa cipelice.



Moraćete da mi verujete na reč da i zvuče jednako dobro. Ko ih je ove godine propustio u komšiluku, imaće prilike da već sledeće godine da ispavi grešku na Elektrani.

Još jedan bend iz foldera 'Lepo izgledaju a još bolje zvuče uživo' je i La Roux. Elly Jackson zna da se njena kosa boje rdje savršeno slaže uz zlato pa je i ostatak benda naterala da postupa po istom dress codu.


Wayfarerke+kosa boje meda začeljana unazad možda jesu džejmsdinovski kliše, ali nasela sam, priznajem. Imamo novog Paula Banksa.


Napokon sam fotodokumentovala nekoliko sopstvenih ručnih uradaka (SRU is a new DIY) - Miluna u sakou koji sam mu napravila za prošli rodjendan, inspirisana Moschinom...





I za kraj -  još malo festivalskog  detaljisanja: